.

DUŠANU MILOVIĆU

Svi smo znali da jednom ovaj dan mora doći. Svima nama. Danas je došao tebi lijep sunčan dan za ispraćaj. I ponosni smo na tebe. Što si sačekao svoj red, a opet nijesi pustio nikog ispred tebe. Što smo stojeći pored tvoga odra poslednja dva dana slušali u mimohodu posebne riječi “Imali ste divnog oca”, ” Zbog iskreni prijetelju”, Hvala ti Dujo za sve vrijeme zajedno provedeno”,  Imate za kim žaliti”, “Budite ponosni na svog oca”. Ti miran, uredan, zategnutog lica. Kao da si još tu. Kao da nijesi otišao. Zaboravio si da ćemo primijetiti da nema tvog posebnog osmijeha. Ali neka si ga ponio tata. Tamo negdje možda čekaju na njega, da opet nekog obraduje, uljepša dan, obriše nekom suzu, nekom ostvari san. Naučili smo da nijesi  samo naš. Naučili smo da te dijelimo. Naučili smo i da te volimo više zbog toga.

Hvala ti tata što si sve uradio kako treba. Ne ljutimo se na tebe što odlaziš. Putuj tata. Neka ti svi putevi budu otvoreni.